Ne, ne, nisam spavao noćas. Ne ljutim se što sada ovaj tekst pišem mrtav umoran: prošla noć je bila jedna od onih kada razmišljate o (be)smislu života. A san protiv (be)smisla života uvijek gubi.
Kao što to radi i Athletic Bilbao, nogometni klub zbog kojega nisam mogao pronaći REM, ne računajući naravno folder na desktopu moga laptopa. Baskijci su naime, u sinoć odigranom finalu Europske lige, izgubili od Atletica iz Madrida 3-0. Bio im je to drugi europski poraz u finalu Kupa (Lige) UEFA-e nakon što su 1977. u završnici poraženi od Juventusa, tako da su po broju europskih trofeja Baskijci gori čak i od Dinama – nemaju nijednu nijedincatu 'kantu' .
Sigurno se pitate zašto vam ovo pričam i kakve to veze ima s mojim nespavanjem, odnosno (be)smislom života. Pa da vam odmah kažem – ogromne.
Svi mi danas živimo u dobu surovog kapitalizma gdje se loše odluke financijskih i političkih moćnika lome na našim leđima – mi smo ti koji stežemo remen iako smo za ovu trenutnu krizu krivi isto kao lički medvjed za zaštićenu hrvatsku vrstu zvanu javni službenik – znači nikako. Kako bismo prebrodili krizu svakim danom radimo sve više i više za sve manje i manje novaca dok u pozadini svira melem za naše uši: Slavko Linić na akustičnoj gitari i Radimir Čačić na basu recitiraju koje nas nevolje očekuju. Ode do Plutona struja, plin, voda, PDV, cestarina, ali i posao. „Ako nemate za struju, ne pričajte na telefon“ – highlights je njihova kantautorstva.
Kriza je, majku joj njezinu, zahvatila gotovo sve gospodarske grane. Međutim, to ne vrijedi za nogomet. Najvažnija sporedna stvar na svijetu iz godine u godinu 'trpi' sve veće prihode, raste prodaja TV prava, marketinški kolač svjetskih korporacija sve je izdašniji, rekordi u transferima ruše se kao na pokretnoj traci kineske tvornice gdje norma raste iz dana u dan kao riža poslije monsuna. Kao da se ta lova nikad nećeš zaustaviti, doći nekom svom kraju.
Tamo do početka devedesetih godina, nogomet nije bio toliko luksuzan kao danas, čak su neki klubovi poput Crvene Zvezde ili Steaue bez prevelikih problema mogli osvojiti Ligu prvaka. A onda je, danas već pomalo zaboravljeni Bosman, išao nešto prpati sa pravosuđem – svi mi dobro znamo kakve pravosuđe (p)ostavlja nuspojave svojim presudama – pa je tako i u ovom slučaju, bez obzira što je Bosman dobio spor, sve otišlo u onu stvar.
Palo je ograničenje broja stranaca, klubovi su počeli gomilati najbolje igrače i trošiti nezamislive svote neizbrojive najboljim svjetskiM kalkulatorima i najedanput su postali United colors of Benetton, svaki malo bolji igrač iz Brazila ili Argentine imao je nekog rođaka u Europi i bez po' muke je dobivao državljanstvo, jer je Bosman srušio pravila stranaca unutar EU, ali ne i ostatka svijeta. Kada bi ga tada neka novinarska zanovijetala pitala kako je to moguće, on bi izbrifiran od PR službi njegova kluba, repao naučeno gradivo: „Znate moderni ljudi, odnosno australopitekusi svijetom su se raširili iz Afrike. Prvo su pošli u Europu, poslije u Aziji, pa Sjevernu, Srednju i Južnu Ameriku, a naposljetku i Australiju. Da vas ne davim više s poviješću. Iz toga jasno proizlazi da smo svi mi rođi, pa tako i ja bez problema dobijem talijansko ili španjolsko državljanstvo jer je talijanski australopitekus ustvari od moje tetkine šogorice drugog koljena treće snahe njegove osme šurjakinje rođak.“
Bosmanova pravosudna bomba dovela je do toga da u Chelseaju ili Interu ne igra samo nijedan Londončanin ili Milanez, već nijedan Englez ili Talijan, štoviše nekad se dogodi da u prvoj postavi igra 10 malih crnaca i Agathe Christie, pardon Peter Cech. Nemojte molim vas ovo shvatiti kao nekakav rasizam, jer samo želim reći da je pomalo šizofreno što se navijač Chelseaja poistovjećuje s momčadi gdje igra deset malih crnaca koji London na karti svijeta nisu u stanju naći ni Google Earthom, a bogami ni GPS-om.
Oni su surovi profesionalci koje zaboli veseljko igraju li u Londonu, Madridu, Beču ili Moskvi – važno je samo da gazda dobro plaća. Ako ga ne dobro ne plaća ili nije zadovoljan, bez problema će iz Milana otići u Inter ili Juvenstus, iz Chelseaja u Arsenal ili Tottenham bez obzira što navijači o tom mislili. A misle, vjerujte mi, ratne priče.
No kao što u bilo kojem živom svijetu postoji nekakav uljez, ustvari da ga bolje tituliramo – baksuz – recimo napada tigar svinju bradavičarku, uspije cijela obitelj zbrisati, ali onaj jedan mali mladunac se izgubio, ne može naći rupu, sklonište i pogiba – tako i u nogometu postoji uljez kojeg napada cijelih 90 minuta deset malih crnaca lavova, tigrova, što li već, a on im ne može zbrisati, obraniti rupu, gol, pa naposljetku pogiba od Tigarovih (nadimak Falcaa) uboda u suprotni kut.
To je naravno naš Athletic iz Bilbaa, a uljez je u našoj priči zato jer, pazite sad ovo, nema nijednog stranca, štoviše nema nijednog Španjolca. Za Athletic iz Bilbaa igraju samo – Baski. Tako je bilo oduvijek i tako je i danas, u dobu surovog kapitalizma gdje neki crnci rade po 16 sati za ćevape, a neki za London kojeg ne bi našli ni na karti Londona s predgrađima.
Gledajući to finale jučer, gledao sam ustvari Athletica iz Brodosplita kako se bori protiv špekulantskog novca, gledajući Fernanda Llorentea gledao sam kako dva radnika Jadrankamena u iscrpljujućem teniskom meču žele pobijediti Brunu Orešara i Franju Tuđmana, kada bi lopta došla do Muniaina, ja bih svaki put rekao mamicu im i ja, kada bi Toquero primio loptu vidio bih tog Keruma kako ga želi pojesti GUP-om – sve sam ja to gledao sinoć, a nisam gledao vijesti i želio sam da pobijedi slabiji, jer je lopta okrugla, a i Zemlja također – iako u ovakvim i sličnim pričama pobjednik se (od)uvijek zna.
Jednostavno – zna se –rekao bi slogan HDZ-a
Isto kao što svi mi znamo da Brodosplit u budućnosti neće graditi Titanice, da će Kerum nahraniti svoga prijatelja šupka projektom GUP-a, da će Franjo pobjeđivati Bruna u puštenom teniskom meču – jer tko tebe kruhom, ti njega Jadrankamenom – da ćemo svakim danom raditi sve više i više, za sve manje i manje...
U tome sam noćas razmišljao gledajući u nebo. Proganjale su me u mislima riječi korporacijskog menadžera za golove Radamela Falcaa Garcije Zarate Tigra koje je uputio Svemogućem:
-Posvećujem svoja dva gola najprije Bogu, potom mojoj obitelji u Kolumbiji i, na kraju, svim Atleticovim navijačima.
Gledao sam, rekoh, u nebo, i tražio odgovor od Stvoritelja: Je li primio posvetu krvnika Falcaa i ako jest, zašto? Zašto nije pomaknuo stativu prema Falcaovoj lopti, zašto nije nacrtao nekakvog obrambenog igrača, nekakvog Amorebietu, njegovu nogu i zaustavio šut? Zašto nije pomogao Susaeti da probuši belgijskog vratara na vratima Madrida? Zašto, zašto, zašto...?
A sutra je radni dan. Razmišljat ću opet o svom životu kako si besmisleno prolazi u uredu (umjesto u redu) gdje svaki put kad dođem, može biti i zadnji, kako živim od prvog do petog, kako je život negdje drugdje...i postavljat ću si pitanja razmišljajući o sebi i sličnima, jednom riječju - Athletic Bilbau: zašto, zašto, zašto, zašto, zašto......sve dok šef ne uleti i kaže zašto, zašto, zašto, zašto nisi napravio ovo do roka, a dao sam ti čitavih 6 minuta?
Zakurac, nametnut će se odgovor sam od sebe i više neću razmišljati o Baskijcima, nego o tome zašto japanske kamikaze nose kacige?
REČENICA SETEMANE - Pavošević: „Kad vam premijer kaže da se ne bojite, povjerujete“
Premijer uzme crnu torbu novca, razlomi je i dade učenicima svojim hadezeovskim: „Uzmite i jedite od javnih tvrtki svi, ovo je moje tijelo koje će se Turudiću predati“. Osim učenika hadezeovskih u dvorani posljednje sjednice bila je i preobraćenica Branka Magdalena Pavošević koja na riječi učiteljeve naočigled sviju, laganini klecne.“ Branko“ – obrati joj se učitelj – „ne bojte se, ja sam s vama u sve dane do svršetka mandata“. Branka Magdalena čuvši riječ korijena svrš, opet lecne. Učitelj joj se opet obrati: „Ne brini se stara, ja sam svemoguć, tko me u mene vjeruje, ništa mu se neće dogoditi“. Pa potom i doda: „Ženo, evo ti crnog fonda. Crni fonde, evo ti majke“. Kad je učitelj-premijer sve to ispričao, kazao je učenicima svojim: “Znate da je za dva dana gotova moja dionica i Sin hadezeovski treba biti predan da ga pribiju na Županijski sud“. Tada su se glavari DORH-ovski i starješine uskočke skupili u dvorištu velikog svećenika koji se zvao Bajić i posavjetovali se kako da uhvate premijera i osude ga. Tada je jedan od dvanaestorice, koji se zvao Mladen Barišić, otišao glavarima DORHovskim i rekao: “Što ćete mi dati da vam ga izdam?“ I odmjerili su mu status pokajnika. Nakon tri dana suđenja, pravosudna farsa je uskrisila. Uostalom tako i nalaže sveto pismo hrvatskog naroda. I vidje Branka Pavošević da je dobro. Da je učitelj dobro govorio u vezi vjere u njega. I bi tako. Dan suđenja prvi, dan suđenja drugi, dan suđenja treći...
Prema povjerljivom dokumentu do kojega je došao britanski Guardian privatne tvrtke mogle bi za godinu dana preuzeti dio policijskih poslova, uključujući istraživanje zločina i patroliranje ulicama, pa čak i zadržavanje osumnjičenih. Ovo je zaista sjajna vijest koja bi na happy endu pomogla svim europskih državama da se iskobeljaju iz belaja. Građani će tako moći otvoriti tvrtku Policajac s Prozac Pillsa d. o. o., nacrtati se na ulicu, dignuti lizalicu i reći svom susjedu: 'Opa gospodine, vozili ste 40 kilometara više od dopuštenog. Što ćemo?' To 'što ćemo' u hrvatskom korupcijskom riječniku znači 'koliko ćeš mi tutnuti'. Prekršitelj ga pita: 'Može dvije stoje?'. Zna da ćemu ovaj malo progledati kroz prste jer mu je prije dvije godine posudio kliješta. 'Može', na to će ovaj, ionako te dvije stoje neće prijaviti Liniću. Zaista sjajna je ova privatizacija policije, zamislite samo kako će se pljačkati turisti, a BDP će odletjeti kao oni Talijani iz godišnjeg odmora Toma Horvatinčića.
Let's get reeeeady to ruuuuuumble!
Kapitalizam je zaista veličanstven. Možete biti inteligentni, naobrazovani, spremni na rad, a opet ćete biti siromašni, jer nemate 'ono nešto'. S druge strane, oni koji imaju to nešto, postaju multimilijunaši. Nekad je to nešto, skoro ništa, a opet tako puno. Kapitalizam vam omogućava enormno bogatstvo čak i ako ste patentirali rečenicu od, pazite sad ovo, pet riječi. Ne nije riječ o Kerumu, koji ponekad zna složiti i dužu rečenicu da ima smisla. Riječ je o Michaelu Bufferu, čovjeku koji se obogatio najavljivanjem borilačkih mečeva zahvaljujući rečenici od pet riječi (s tim da smo ovo 'to' nepravedno definirali kao riječ): Let's get ready to rumble! Michael Buffer ili u prijevodu na hrvatski Mišo Tampon čisti je dokaz kako je između kapitalizma i zdravog razuma – tampon zona - Buffer Zone. Let's get ready to rumble healty mind!
Costa Concordia je brod, a ne kit
Počelo je suđenje odgovornima u havariji Coste Concordije. Zaista mi je žao poginule, točnije njihove obitelji, jer mrtvima je ionako bolje nego nama, i kapetan Schettino zaista mora za to odgovarati. S druge strane, poptuno je bizarno da je u ovoj havariji netko uopće poginuo. Zašto? Pa zato jer havarije uopće nije ni bilo. Brod se naslonio na obalu, skoro da je bilo lakše iskrcati se na kopno, nego kad pristane u luci. U ovom nasukavanju riječ je o brodu, a ne kipu ili dupinu. S obzirom da kruzer nije bolnica i ta su tamo skoro svi koliko toliko zdravi (jer što bi inače radili na krstarenju) zaista je nevjerojatno kako nisu doplivali do 15 metara daleke obale (tu udaljenost svi bi preživjeli bez straha od hipotermije). U nekim djelovima Hrvatske koji su se često bombardirali ovoliko civila nije poginulo ni u ratu. Ajde da je brod potonuo, ali ovakav scenarij...
Predsjednik, pa premijer, pa predsjednik, pa premijer, pa predsjednik
Vladimir Putin novi je stari predsjednik Rusije. Pobijedio je s većom većinom nego li je pobjeđivao Staljin. Putin je dobro je poznato već bio predsjednik. Pošto ruski Ustav na papiru ne dopušta cijeloživotno presjedovanje u međuvremenu je bio premijer. Kada mu istekne dopušteno šefovanje na mjesto predsjednika vjerojatno će opet postati premijer. Pa opet predsjednik, pa opet premijer, pa opet predsjednik, pa opet premijer, pa opet predsjednik, pa opet premijer...Sigurno ste se sada nasmijali i promisli da će ga smrt baciti u oporbu. Molim vas lijepo, zar još niste shvatili da je Putin besmrtan – ne mogu mu ništa ni tigrovi, ni medvjedi, ni oligarsi, ni džudaši, ni Kasparovi, ni Amerike, Engleske i ostale zemlje neproleterske, čak ni njegova žena koja fizička nije nimalo sitna. Ovdje ćemo na ruskog predsjednika preslikati vic o Chucku Norrisu: Pokucala smrt na Putinova vrata, otvorio predsjednik u kimonu s tigrom kako ga davi bicepsom, stala smrt deset, petnaest minuta, a onda povikala: Maaaaškaaaare!
U Jeruzalemu grob do groba, traži arheolog Sina Božjega
Arheolozi su navodno pronašli osmi po redu grob Isusa Krista. Zanimljiv je bio taj Sin Božji. Dok je živio znao se danima i mjesecima ne micati s jednog mjesta (kao kad mu je Sotona nudio zabavu u pustinji), a kad je umro, postao je toliko živahan da je u samo tri dana do usksnuća promijenio pregršt grobova koje arheolozi kao na traci otkrivaju. Jasno je i zašto to rade – zbog samopromocije. Sad će se naći neki sponzor koji će kapnuti daljnja istraživanja, a arheolozi će nastaviti otrkrivati nove Isusove grobove. U vremenu u kojem živimo zaista nije važno što i kako radite, nego kakve su vam marketinške sposobnosti bez obzira bili vi kvaziarheolog, kvaziekonomist ili sponzoruša bez kvazi.
Licemjernost zapadnih medija
Njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle, inače u slobodno vrijeme čovjek koji voli muškiće, spočitao je bjeloruskom predsjedniku Lukašenku da je diktator. Ovaj nije ostao dužan, pa mu je odgovorio Bolje biti diktator, nego gay, što se naravno osudilo u zapadnim medijima. I mi se također priključujemo tom osuđivanju, ali trebalo bi malo dublje pogledati (zašto u ovim vjesticama ipak neće biti prilike) zašto Bjelorusija i njen predsjednik Lukašenko imaju crni tretman u zapadnim medijima. Bjelorusija je danas zemlja u kojoj se ne spominje riječ kriza, nezaposlenost je vrlo mala, gotovo neznatna, privatnih tvrtki otprilike je trećina dok je ostatak u državnom vlasništvu, obrazovanje je besplatno, država će vam naći posao i dati stan, promislili ste, podsjeća na Jugu. S druge strane istina je da su mediji cenzurirani, nema političkih debata i oporbe, ali ima interneta, iPhonea i američkih serija. Zaključak – bolje njima, nego nama. Ali Zapad bi htio to tržište i jasno ušuljati se blizu Rusije. Zato je Lukašenko u njihovim medijima puno gori od onoga koliko realno jest.
Mitraljez do poda
Modna marka Thor Steinar, popularna među njemačkim neonacistima otvorila je u gradu Chemnitzu na istoku zemlje dućan pod nazivom "Brevik". Otvaranje dućana izazvalo je pravi skandal i zgražanje, budući da se njegovo ime za samo jedno slovo razlikuje od imena norveškog masovnog ubojice Andersa Breivika. Zašto li se samo ljudi zgražaju nad ovim genijalnim marketinškim potezom? Evo i mi smo u Hrvatskoj čuli za tu nama nepoznatu marku, a da ovi nisu platili ni kune za oglašavanje. Ovdje se opet vraćamo kapitalizmu i njegovoj logici, a po tom nauku, ovo je potez za koji bi menađeri trebaqli dobiti povišicu. Na legalan način i bez kune troška došli su do ciljane javnosti i to ne samo u Njemačkoj, nego po cijelom svijetu. Zaista im treba skinuti mitraljez do poda.
Ciparska bajka
Ciparski Apoel ušao je u četvrtfinale Lige prvaka s tim da je krenuo u kvalifikacije Lige prvaka usred ljeta kada su se Lyonovci kupali. Pada bi na pamet usporedba s Goranom Ivaniševićem u Wimbledonu 2001. – klasična priča o Davidu i Golijatu. Ni najfanatičniji pratioci nogometa nikad u životu nisu čuli za nijednog igrača Apoela. Zapadnoj Europi najpoznatiji akter ciparske strane u ovom susretu bila je zgodna navijačica Apoela koju je kamera zumirala u 97. Minuti. Čini mi se da sam dotičnu jednom vidio u amsterdamskom izlogu. Ali ona nije igrala, pa je ova bajka koja se nastavlja, još i veća.
piše: Maro Marušić, izvor: tiskano izdanje Objektiva
Zanimljivo je posmotriti kako mediji izvještavaju o većini smrti javnih osoba. Uzmimo za primjer ove posljednje: Milorada Bibića Mosora i Helgu Vlahović Brnobić. Među ostalim pišu kako su te osobe bile jako optimistične, vedra duha i da su svojom energijom druge 'tjerali' na što veće domete. Iako su spomenute osobe zaista bile takve i zaista su zadužile društvo, ostaje nejasno zašto je važno naglasiti njihovu vedrinu. Nije li to diskriminacija prema depresivnima i unesrećenima?
Golim tetama protiv krize
U banani smo, katastrofa je, Linić kaže da ćemo se izvući tek za 10 godina ako krenemo s bolnim i radikalnim rezovima. Ova konstatacija ponavlja se iz dana u dan, čak ju je i Jadranka Kosor shvatila. Međutim zašto mi iz pridjeva radikalni i imenice rezovi, ne bi izbacili imenicu i ostali na radikalnosti. Recimo, legalizirati prostituciju i marihuanu, a ako odmah želimo puno veći BDP, jer Hrvati vole sve preko noći, onda bi mogli razmisliti i o legalizaciji ecstasyja i kokaina. Crkva će se naravno buniti, ali zato jer u bordelima neće biti dozvoljen rad maloljetni(ca)ma. Ima Crkva pravo – treba spustiti dobnu granicu na 6, 7 godina i prešišati ćemo Tajland. Gadi vam se ovo što pišem, jel da? Razmislite malo – postoji li u ijednoj svjetskoj državi konstantan rast BDP u granicama etike? Naravno da ne, profit i moralnost su klasični antipodi. Samo što bi ovakvom legalizacijom dobili skupu radnu snagu, a ovako ćemo se izvući iz krize samo ako budemo volontiurali kako genijalno to zamišlja ministar Mirando Mrsić. Vidimo na njegovom primjeru da je i Mirinda jednako opasno kao i Coca-cola, kokain, ecstasy, prostitucija bez zaštite...
Zločin i kazna
Neke se stvari rješavaju vrlo jednostavno, ali Hrvati ih jednostavno nisu u stanju provesti jednostavno. Huligani opet harače Hrvatskom: U Zagrebu su prebili mlade vaterpoliste samo zato jer su iz Dubrovnika, tuku se kada izlaze u noćni provod, na svakoj nogometnoj utakmici, huču crncima...Godinama teroriziraju sugrađane, ali zato njih nitko ne terorozira, čak ni kad ubiju nekoga (vidi Luka Ritz). Zašto se jednostavno za huligane ne uvede smrtna kazna? Lijepo u članak 52, stavak 2 napišemo kako se ničim izazvan fizički napad kažnjava smrću. Možeš birati hoćeš da te do smrti prebije deset na jedan, jer to huligani najbolje poznaju pa će im to možda biti i zadnja želja ili ćeš samo injekciju. Pa 'ko voli, nek' izvoli. Naravno da će huligani na početku misliti kako se zakonodavac zajebava da ih zastraši, ali kada se izvrši prva smrtna kazna, garantiram vam da smo za vijeke vjekova riješili problem huliganstva. S ovim što huču treba biti malo nježniji – dopustiti im da opet pohode utakmice, ali otkinuti im jezik, pa nek huču koliko god hoće.
Budućnost, ali ne iz Podgorice, nego iz pakla
Akademik Ivo Šlaus uvijek ima riječ utjehe. Kaže da će u sljedećih 20 godina gotovo 50% poslova izumrijeti, da će ljuditi raditi do 80 godine (jer će se povećati životnost), a sve to vodi cijeloživotnom obrazovanju. Vratimo se malo u povijest. Naši roditelji su (oni izvrsniji) završili srednju školu i do penzije bez straha od otkaza radili za jednu te istu tvrtku. Njihova djeca u prosjeku imaju završen fakultet, podrazumijeva se da znaju barem engleski, ako već ne njemački, francuski, španjolski i talijanski, da znaju sve o računalu, da su pismeni, da imaju vozačku dozvolu A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L i LJ kategorije, da imaju široko opće znanje i da su spremni na daljnje učenje. Međutim, sve im to nije dovoljno da uopće imaju posao, a kamoli da izgrade kuće i kupe auto kao njihovi roditelji. Zato je tu Šlaus da ih umiri: vjerojatno će u sljedećih 20 godina taj fakultet koji su zavgršili biti prošlo svršeno zanimanje, a ako budu imali sreće, radit će kao jeftina radna snaga do 80 godine. Uz sve to morat će se stalno obrazovati – Šlaus ne odgovara na pitanje od čega će cijeli život živjeti kad će se cijeli život morati dodatno obrazovati.
Ne jedite zelje, da ne propadne tvornica Belje
Holy Mirela ili u prijevodu Svetaa Mirela hoće u svoje Ministarstvo uvesti Zeleni ponedjeljak, dan kada zaposlenici neće moći jesti meso. Ministar Vrdoljak se ne slaže s tim: kaže da svaki čovjek mora imati izbor, pa čak i tako loš da jede meso. Oko čega oni diskutiraju dok u državi malo tko uopće može kupiti hranu. 'Ako ponedjelkom budete jeli zelje, propast će tvornica Belje' – govori Vrdoljak koji jako dobro zna da u proizvodnom asortimanu Belja, nema zelja. Čak je još dodao: 'Ako se ponedjeljkom ne bude jela pašteta, kako će profit ostvariti Tedeshijeva Argeta?' Ministrica Holy pak odgovara: 'Meso tjera ljude na agresiju, a važno je da u Ministarstvu cvate mir, zato ćemo jesti paški sir'. Čak je još dodala: Ministre Vrdoljak, u mom resoru zadnja je moja, zato će se jesti soja. Ipak, pošto se Kukuriku pravi vrlo složna koalicija za kraj su se usuglasili da bez obzira hoće li se jesti meso ili riba, da će se piti vino i to u ogromnim količinama kako bi se spasilo Dalmacijavino. Za posao koji oni rade, ionako ne treba biti trijezan.
Vijest o Fucku
Hrvatski biatlonac Jakov Fak, koji sada nastupa pod slovenskom zastavom osigurao je susjedima ekipnu srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu. Međutim, ove vijesti skoro uopće nije bilo u hrvatskim medijima (tek poslije kad je osvojio zlato). Eksluzivno doznajemo kako su se odvijali razgovori unutar redakcija kada se čovjek iz države gdje je snijeg rijeđi od poštenja, okitio novom velikom medaljom:
-Uredniče, što ćemo s vijesti o Faku? – pitao je novinar svog nadređenog.
-Kako što ćemo? Naslovnica, eto što ćemo. Kako još nisi naučio da su najvažnije stvari u novinarstvu fuck, sisa, guzica, Soraja, Severina...
-Ma nije riječ o fucku, nego Faku, biatloncu – savjesno ga je upozorio novinar.
-Kakav je to fuck? Neki fetiš, biatlon, je li to biseksualnost, znaš ne smijemo pretjerivati s gayevima!
-Ma ne uredniče, to je sport. Jakov Fak je hrvatski sportaš koji sada nastupa za Sloveniju.
-Ma đubre jedno izdajaničko. Ni riječi o tom Kvislingu – zaključi urednik.
-Fuck – reče novinar sebi u bradu i ode tražiti Sorajine nove slike.
Ovaj tekst je pisan prije nego li je Fak postao najbolji na svijetu, a to su hrvatski mediji ipak morali objaviti.
Mladen Pleše kako Pavić i Josipović sviraju
Glavni urednik Jutarnjeg lista Mladen Pleše žestoko je stao u obranu Forrest Zampa Iva Josipovića. Kaže kako iza svih napada na predsjednika stoji Tomislav Karamarko. Kada ne znaš koga optužiti najbolje je u priču ubaciti Karamarka – on je kao nekakav hrvatski Veliki brat, koji sve zna i sve nadzire, iako je realnost ponešto drugačija. Iz teksta Mladena, inače poznatog da Pleše kako Pavić svira sa svojim prijateljima (trenutno se tu ubraja i Josipović) rekao bi čovjek da je Josipović sam Mesija koja je poslan od Boba Marleya da se brine za sirotog Marka Vojkovića, ovaj glazbenike. Karamarko je za ovu priču o Josipoviću (i ne samo ovu, već i novu koju donosimo u broju kojeg držite) bitan isto koliko i njemu PravDa koju je u kampanji trubio na sve strane.
Nije kazneno djelo sve što je trava
Kukuriku koalicija napokon je donijela jednu dobru ekonomsku mjeru: konzumiranje i posjedovanje droge u malim količinama neće biti kazneno djelo. Čovjek se sada mirno može napušiti i u miru halucinacija svojih pričekati da krize prođe i da se on napokon zaposli bez straha da će mu za vjeke vjekova biti natovareno kako je prije 20 godina sjajnom akcijom interventne policije uhvaćen s jednom i pol sjemenkom marihuane. Takav pokvarenjak, naime zbog pola grama trave nije mogao dobiti posao u državnoj upravi, a likovi koji su krali hektare travnatih površina i jednim potezom GUP-a pretvarali ih u građevinske bez problema su dobivali i još uvijek dobivaju čelna mjesta državnih tvrtki, nadzorne odbore i ostale beneficije.
BBB HDZ
Rejtinška agencija Fitch zadržala je postojeći rejting Hrvatske (BBB). Sigurno se pitate kakva je ovo smiješna oznaka rejtinga. S obzirom da bi mediji trebali informirati i educirati, mi smo tu da vam pomognemo, iako ste i sami vrlo lako mogli zaključiti o čemu se tu radi. BBB ili punim imenom Bad Blue Boys je skupina huligana koja je navijanjem glasača i ubacivanjem papirnih rola s tribina u glasačke kutije, osvojila dvije trećine svih mandata u hrvatskoj parlamentarnoj povijesti. Zločesti plavi dečki – to plavi je zbog boje stranke – uspjeli su pokrasti, a uz to i zadužiti Hrvatsku za vjeke vjekova amen, izvodeći u Saboru huliganske ispade koji su indirektno pokopali ogroman broj Hrvata, uključujući i one koji su za njih navijali. U spomen na sve pale HDZ-ove žrtve, jedan od najgorih rejtinga naziva se BBB s negativnim predznakom Mamićem kao simbolom hrvatskog sna.
Uhvaćeni zločinci iz Kaštela
Braća iz Kaštela uhvaćena su (pa potom puštena da se brane sa slobode), jer su s interneta skinuli Microsoft Office, nekoliko filmova i par igrica. I uopće ih nisu dilali. No Interpol iz Luksemburga bio je neumoljiv. Javio je hrvatskoj policiji gdje se kriju bjegunci, a ovi su majstorski postupili i uhvatili zločince. Koliko su braća bila opasna po okolinu, doznajemo od njihovim susjeda. Jedna Kaštelanka nam je tako ispričala da je stariji brat jednom zgodom igrajući FIFA-u ozlijedio nogu Cristanu Ronaldu s kojim je upravljao njegov suigrač. Ovaj je na to od bijesa prolio sok po tastaturi, a stariji ga je brat uhvatio za grkljan i izbacio iz svoje sobe uzvikujući parole: Nećeš ti meni sok po tastaturi prolijevat, đubre ejdno madridsko. Ono što nije promaklo susjedi, evo doznalo se, nije promaklo ni luksemburškom Interpolu, ali ni neustrašivoj hrvatskoj policiji. Svaka čast momci, želimo vam jo puno prolivenih sokova po tastaturi.
Internet kriza
Zanimljivo je da u ovoj sveopćoj krizi, nitko ne spominje jednog od glavnih krivaca neimaštine, a to je, vjerovali ili ne, – internet. Za sada je rasturio novinarstvo, glazbenu, filmsku, književnu umjetnost, turističke agencije, a jako je pomogao i u brzini špekulantskih transakcija nay čemu počiva cijela zapadna ekonomija, a taj virtualni novac je i nosivi zid recesije. Pitali smo glanogovornika interneta WeWeWe DotComa misli li stati u otpuštanju radnika. 'Ni u kom slučaju' – kazao nam je – 'planiramo krenuti s još većim pošiljkama radnika na burzu. Recimo tako na zavod za zapošljavanje poslat ćemo sve djelatnike kladionica, jer zašto bi se oni plaćali, kao i prostor te režije kada se možete kladiti iz udobnosti doma svojega. Ista stvar je sa svim maloprodajnim mjestima: avionske karte, srećke za lutriju, a ako hoćete i poslovnice banke. Nije daleko vrijeme kada će i Konzum zatvoriti sve svoje poslovnice. Vi ćete preko interneta naručivati namirnice, a Konzum će umjesto tisuća prodajnih mjesta, imati samo jedno ogromno skladište. Osim toga, usavršit će se Google prevoditelji, pa ni prevodi na strane i sa stranih jezika više neće biti potrebni. A to naravno nije sve!'
280 tisuća radnih mjesta ušlo u kamion Paravinje
MUP Hrvatske na svojim je web stranicama danas objavio dramatičan apel – u Hrvatskoj je od početka izbijanja krize nestalo 280 tisuća radnih mjesta. MUP moli sve osobe koje bi mogle znati gdje su dovraga nestala ta radna mjesta da jave u najbližu policijsku postaju kako bi se informacija mogla prenijeti Liniću i Čačiću. U trenutku nestanka prosječno radno mjesto na sebi je imalo grijanje, hlađenje, božićnicu, plaćanje prijevoza, regres...i najvažniji detalj – radnu knjižicu. MUP, također napominje da s velikom sigurnošću, nakon provedene dvogodišnje istrage smatraju kako nijedno radno mjesto nije nestalo u državnom sektoru, pa upozoravaju građane da neće nasjesti na njihove eventualne zlonamjerne upute. Nakon nekoliko dana, javila se jedna osoba, a MUP je evolucijskim instinktom prepoznao da je ozbiljna. Poslušajmo što je rekla: Dragi MUP-če (nije znala ide li ovdje kako sibilarizacija, palatalizacija, jednačenje po zvučnosti, mjestu tvorbe...), dana toga i toga na križanju Tranzicija gdje se sjeku Komunistička i Kapitalistička ulica, vidio sam svih 280 tisuća radnih mjesta kako se ukrcavaju u kamion koji je vozio Dragan Paravinja. Sivi kamion je bio plave boje, a na njemu je bio logo HDZ-a. Registracijske oznake su bile ZG-200-TU, što u prijevodu s tuđmanovskog na hrvatski znači 200 bogatih obitelji tu u Lijepoj Našoj i ništa više.
Kao Crveni Kmeri Pol Pota
Štrajkaju radnici Croatia Airlinesa. A kako i ne bi kad će im se vjerojatno ukinuti pokoje beneficije što su uživali dok su stvarali ogromne gubitke. Nevjerojatno je da oni nakon 20 i kusur godina još uvijek posluju po socijalističkim načelima koje je Bora Čorba predočio u onu legendarnu izreku: Ako dođe do građanskog rata, bježite avionima JAT-a. To je klasična zatvorena ekonomija: zašto ljudi ne bi bježasli niskotarifnim avioprijevoznicima. Za Croatiu Airlines vrijedi izreka – ne treba se držati tržišne ekonomije kao pijan plota, a u ovom slučaju bolje bi pasala izreka: ne treba se držati zakona tržišta kao Crveni Kmeri Pol Pota.
PDV – popušila država višak
Stupanjem na snagu PDV od 25% sve je poskupilo počevši od malog makjata u kafićima pa nadalje. Mjera koja bi trebala napuniti državni proračun, najvjerojatnije će ga dodatno isprazniti. Mali privatnici će prijavljivati još manje dohotke, a pojačat će se i siva ekonomija. Jedino će profotirati skupljači storg papira. Građani će im odnijeti radne knjižice, jer im to zaista više ne treba. Samo skupljaju prašinu, a ni guzica se ne može s njima obrisati.
Dobra vijest za Hrvate, loša za Dubrovčane
Hrvatska uvodi šengen 2015. godine. Dobra vijest za Hrvate i loša za Dubrovčane. Dubrovčani, o čemu smo već pisali, moći će ići u Hrvatsku pod a – plivajući, pod b – trajektom do Barija, pa autobusom do Rima, pa zrakoplovom ako Croatia Airlines ne štrajka do Zagreba. Ali za ostale Hrvate ova vijest je odlična, ne samo zato što je Dubrovčanima crkla krava. Šengen će otvoriti veliki broj radnih mjesta, a pošto BiH, Srbija i Crna Gora u EU neće ući nikad, ili barem ne sljedećih 324 godine, najpoželjnije hrvatsko radno mjesto bit će na granici. Do sada je bila praksa da na svaka dva kilometra granice ide jedan policajac, a kad dođe šengen ići će dva policajca na jedan kilometar. Vladajući već razmišljaju da umjesto Dnevnika HRT.a kojeg nitko ne gleda, ubace dokumentarac National Geographica – Granica.
Državna revizija kao Moreška
Bez obzira što su laburisti stranka koja samo laprda, a ništa konkretno ne radi, ovoga puta tijekom saborske rasprave o državnoj reviziji zaista su briljirali. Njihov zastupnik Nikola Vuljanić izjavio je kako ga rasprava o državnoj reviziji podsjeća na ples Morešku – „svi mašu, a nitko ne nastrada!“. Točno je Niđo pogodio u sridu. Čemu služi ta državna revizija? Otkrije se masu nedostataka, kaže da se knjigovodstvo nije vodilo po zakonu, a na kraju balade nikom ništa, ćao đaci. Dobro, ne trebaju oni procesuirati počinitelje, ali ako već nema epiloga, ne bi trebalo biti ni njih. To je isto kao da sudac sudi u nogometu, a nitko ga ne sluša. Zato ili sankcije ili raspust državne revizije.
piše: Maro Marušić, izvor: tiskano izdanje Objektiva
Zastupnica Europskog parlamenta Licia Ronzulli poznata je po tome što stalno dovodi 18-mjesečnu kćer na zasjedanje. No nije to od jučer. Već kao vrlo mala, Ronzulli juniorka bila je neizostavan inventar EU parlamenta. Sada napokon znamo zašto su institucije EU tako neučinkovite u rješavanju ekonomskih problema. Mala plakanjem dekocentrira zastupnike, a nakon što mater izvadi sisu i umiri je, ona izvadi igračku koja svira piju, piju, ciju, tup i tako tisuću puta zaredom piju, ciju, piju, tup, znate kako djeca ponavljaju radnje – pa se EU zastupnici nikako ne mogu koncentrirati na raspravu. Ostaje nepoznato zašto Talijanka sa izdašnom zastupničkom plaćom ne plaća dadilje. Nemojte mi samo reći da se na ovaj način majka i kćer zbližavaju. Pogotovo prilikom izglasavanja grčkog pitanja.
Nema džabe, ni u kineske babe
Kineski radnici su počeli zahtijevati veće plaće i bolje uvjete rada, a naoružani su strogim državnim zakonima o radu, pa je tako narasla i cijena proizvoda 'made in China'. Ben Schwall, američki konzultant koji je poslovao tijekom vala ekspanzije kineske ekonomije, kaže da se situacija okrenula. "Kada sam prvi put došao u Kinu, ispred tvornice bi čekalo dvjestotinjak ljudi koji su pokušavali ući. Ljudi bi pitali: možete li mom rođaku pronaći posao? Sada toga više nema, dapače, sada ja pitam: Imate li vi rođaka koji bi mi mogao pomoći?", ispričao je Schwall.
Prljavi Harry Potter
Otac Gabriele Amorth, iako ima 86 godina, još uvijek obavlja nekoliko egzorcizama na dan. A kako i neće biti zaposlen kada iskusni istjerivač đavola smatra da se sotona krije u vježbanju joge i čitanju Harryja Pottera. Jest da Prljavi Harry nije štivo koje bih ja dao svom djetetu, ali čini se da Gabriele ipak malo pretjeruje. Možete samo zamisliti kako jadni rimski jogini vježbaju. Duboko dišući stapaju se s prirodom, misli i tijelo im postaju lagani dok uranjaju u spokoj, a onda se odnekud ukaže službeni vatikanski egzorcist i počne se derate: Iš, Sotono, iš. Kad je već tako radišan ja bih ga uputio i na stadion Olimpico gdje su nogometaši Rome već prosuli dobar dio kućnih bodova. Kako to drugačije objasniti nego vražjom rabotom?
Što cigareta treba da učini kada se ostavi upaljena?
Udruga za zaštitu potrošača u Bugarskoj uspjela je u naumu zabrane prodaje cigareta marke Goldfield, jer se one, zamislite, ne gase kada ih se ostavi upaljene. Valjda ove naše iz TDR-a kada ih ostavite upaljene skuhaju ručak. Stvarno što bi cigareta trebala učiniti kada se ostavi upaljena? Bilo kako bilo, ovo može biti dobra misao vodilja TDR-u da se obračuna s Goldfieldom u Hrvatskoj – opasan joj je to takmac – em je znatno jeftiniji, em znatno bolji od cigareta TDR-a. Imaju oni već jako puno iskustva u monopolizaciji tržišta.
Kolesterol feat. Bijelo Dugme – A i ti me iznevjeri
Farmacuetske tvrtke vrše pritisak na liječničku struku, pa je tako kolesterol koji je prošle godine bio u granicama normale, ove postao nenormalan. Samo je pitanje dana kada će liječnici uz disanje kisika davati pilulu obloženu filmom kako bi se sve potencijalno opasne čestice iz zraka eliminirale i ostao samo čisti iskonski kisik koji je Zemlju opasavao prije nekoliko milijuna godina kada nije bilo kineskih tvornica. Evo priče rekli bi na Novoj TV (sad i na HTV-u) nakon što je onaj reporeter s mjesta događaja sve već ispričao.
Ti nisi ti više
I što mi je najbolnije
Nikom na svijetu kao meni nije
Kolaju mi teške u tijelu masnoće
Samo farmaceut pita kako mi je
Godine prolaze
Bolesti mi dolaze
Ne mirišu mi hamburgeri
A i kolesterol me iznevjeri
Pošto dug? Sedam otoka
Kod nas postoje prijepori oko prodaje Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke. Kako bi tek ljudi reagirali da umjesto njih, na prodaju ide Hvar? E upravo se to događa Grčkoj. Oni prodavaju sve (otoke, plaže, kulturna dobra...) osim Akropole koju planiraju dati u najam. Ni Talijani nisu daleko. Oni prodavaju plaže, a Španjolci su izvijesili cijenu za madridski metro. Grci su ipak znatno veći srećkovići od svojih sumediteranaca i čini se da bi prodajom prirodnog blaga lakše mogli namuknuti sredtva za dugove. Majka priroda im je dala tisuće i tisuće otoka (puta toliko i toliko milijuna) dok Španjolci i Talijani nisu bili široke Božje ruke. Malo Sardinije, Sicilije, Beleara, Kanara i priča gotova. Hrvati nisu ni svjesni koji se potencijal krije u našim otocima što se tiče vraćanja duga. Korčula bi mogla pokriti sve poljoprivredne dugove, Brač sve braniteljske, a Pag sve dugove nagomilane nesmiljenom potrošnjom državnih dužnosnika od paške janjetine pa do paškog sira.
Dobar, loš, Gadafi
Godinu dana nakon libijske revolucije stanje je gore nego ikada. Doslovno se ne zna ni tko puca, ni tko puni municiju. Naoružane bande lutaju Libijom, institucija naravno nema, kao ni policije, javne uprave, pravosuđa. Zaista teško će se nešto skoro promijeniti. Osim ako se zorom odnekud ne pojavi Clint Eastwood i ujaše na vrancu u Tripoli. Nitko ne zna odakle je došao, tko je on i kako se zove. Međutim Clinta to ne smeta. Žvače duhan, pa potom čikne psa, a onda bum, bum, bang, bang i pravda je zadovoljena. Odlazi on zatim u suton, libijska prašina se diže pod topotom njegova konja, cvate proizvodnja, institucije rade svoj posao. Nažalost, Clint je prestar da bi pisao ove scenarije.
Isinbajeva srušila svjetski rekord
Evo jedna lijepa vijest u ovo depresivno vrijeme (i povijesno i klimatološko, jer je zima zaista dojadila). Jelena Isinbajeva srušila je svjetski dvoranski rekord u skoku s motkom. On sada iznosi 5 metara i 1 centimetar. Zgodnu Ruskinju posljednjih godina svi otpisuju, ali evo, kako vidimo, vratila se na najbolji mogući način. Stoga sam u njenu čast, skladao pjesdmicu:
Ponoć je zimska
A ja bih da je podne ljetno
Ali pošto nije
Ubijam se votkom
I razmišljam o guzi Jelene Isinbajeve
Dok skače s motkom
Izvor: tiskano izdanje Objektiva, piše: Maro Marušić
Milanović je više puta izjavio kako povećanje PDV-a neću ugroziti one siromašnije, jer će se u isto vrijeme uvesti međustope na neke proizvode koje su nužno potrebne građanima primjerice (industrijska) dječja hrana. Strašno će im pomoći ta međustopa. Danas recimo bočica blitve za djecu veličine nokta dođe 6, 7 kuna. Ako vam je dijete malo krupnije, to mu dođe za zagrijavanje. S druge strane kilo blitve u sezoni dođe isto toliko, a od te mjere može se napraviti dvadeset doza jednakima onima iz bočice. Ali tu nema međustope. Može li onda Milanović objasniti kako će ovo pomoći građanima?
Kosor i Bandić najpopularniji hrvatski političari
Ivo Josipović proslavio je dvije godine mandata. Osim toga, svaki mjesec proslavljava činjenicu da je najpopularniji političar u zemlji, bez obzira na gafove poput ACTA-e ili ZAMP-a. I njegov prethodnik Stipe Mesić godinama je bio najpopularniji političar. Zašto su hrvatski predsjednici ujedno i najpopularniji političati? Vrlo jednostavno – njihova fikus funkcija sastoji se isključivo od kritiziranja što hoće reći da su oni ustvari nekakva poluoporba. Ne odlučuju o ničemu što znači da nemaju nikakvu odgovornost, pogotovo za ovakvo stanje u državi kakvo je sada. Da su kojim slučajem hrvatski predsjednici postali Jadranka Kosor ili Milan Bandić vjerojatno bi i oni bili najpopularniji hrvatski političari. Kakav apsurd.
Nebo je Hrvatu psihološka granica
Psihološka granica cijene litre benzina od 10 kuna dobrano je probijena. Probijena je i psihološka granica PDV-a od 23%, a najveća psihološka granica koja je probijena je 100 tisuća ljudi koji su ostali bez posla. I što se dogodilo nakon što su sve te psihološke granice isprebijane? Apsolutno ništa, nijedan prosvjed, nijedan prosvjednik. Tko li je je samo ograničio tu psihološku granicu? Tko god bio da bio, nema pojma o hrvatskoj psihologiji. Hrvat može trpiti i patiti stoga čini se da je njemu jedina prava psihološka granica samo – nebo.
53 diplomirana nesposobnjakovića
Prošle je godine Zagrebački holding bio angažirao 50 zagrebačkih odvjetnika i odvjetničkih ureda (Degen, Vončina, Škare-Ožbolt, čak i ministar Miljenić...), koje je platio 9,250.400 kuna. A to sve pored činjenice da Holding ima zaposleno 53 diplomirana pravnika. 2009. trošak za vanjske odvjetnike bio je još veći - 15 milijuna kuna. Nakon ovoga, šta reći, koju posluku porati – kako bi rekla ona zvijezda YouTubea (http://www.youtube.com/watch?v=VswOzlW1LGM).
Sadržajan život
Nevenka Bečić je izjavila kako se ona nikad ne bi mijenjala sa Angelinom Jolie, „jer je njen život sadržajniji!“. Ima zaista pravo prva splitska skvo. Ona, naime živi u nekakvom paralelnom svemiru kamo zaista nije lako doći trijezan, a narkomani koji to konstantno pokušavaju, obično umru prije iskrcavanja na Nevenkin mozak. Svakome bi život bio sadržajniji da misli kako ne treba izlaziti nigdje kad pada snijeg i kako gradski proračun služi kao nekakva banka za financiranje privatnih interesa.
Dodatna vrijednost
Posljednjih godinu dana sve se više čuju kritike kako kulturu potpuno treba prestati financirati iz državnog proračuna i prepustiti je tržištu. Najčešće kritike upućene kulturi su da ne stvara nikakvu dodatnu vrijednost. Valjda se pri tom misli na proizvodnju koja je potrebna tržištu i lako se proda. Okrenemo li stvari naglavačke, kao Luko Paljetak miševe i mačke, doći ćemo do zaključka da je ta dodatna vrijednost upravo takva – dodatna – tojest da nam za život uopće ne treba. Recimo tvrtka Apple stvara tu dodatnu vrijednost. Bismo li normalno živjeli da nema svih tih iStvari? Naravno da bi – možda čak i s dodatnom vrijednošću. Ne bi nam zvonio mobitel po cijele dane, ne bi bili dostupni 24 sata, ne bi se nervirali kada je internet spor, a zasigurno bi se našlo dodatnog vremena da uživamo u filmu, kazalištu, knjizi i mišu koji se naglavačke koprca u naletu mačke.
Stop borbi protiv korupcije
Kukuriku koalicija, čini se, da je skroz zaboravila borbu protiv korupcije. Otkako su zasjeli na čelo države, nijedna osoba nije uhićena. A kandidata je napretek, pogotovo iz bivše vlasti. Netko će reći, pa nije na političari da hvataju kriminalce, tu je Bajić. A, molim vas, kako on radi, nego po političkim naputcima, kako bi rekao Oko sokolovo Mateo Beusan. Zato molimo pijetle da uzmu malo novine u posljednjih godinu, dvije dana, vide tko je što i kako radio te krenu s uhićenjima. Ili to ipak neće moći – ima tu sumnjivaca koji pripadaju i HNS-u. A osim toga, ušli smo i u EU, pa borba protiv korupcije više nije potrebna.
Broj 1
U Hrvatskoj se dogodila arheološka senzacija: pronađeni su natpisi koji upućuju da je najstarija hrvatska kraljica bila dotična Domaslava koja je živjela u 10. stoljeću. Jao ovih ludih arheologa čime se bave. Kopaju neke njive, umjesto da odu do ureda Vladimira Šeksa. Taj je čovjek proživio cjelokupnu hrvatsku povijest, a da je ostao politički neokrznut. A kako stvari stoje, još će nastaviti. Možda bi arheolozi otrkrili da Šeks nije samo krojio hrvatsku, već i svjetsku povijest, jer zaista izgleda kao da je on tu odvajkada, možda čak i od Velikog praska. Saznali bi oni tako da je Šeks napisao ustav za carstvo Aleksandra Velikog, pa ga potom spremio u aleksandrijsku biblioteku gdje je nažalost izgorio. Nije se Šeks previše uzbuđivao. Uzeo je novi komad papirusa, pa napisao ustav za rimsko carstvo, franačko, tursko, napoleonsko, austrougarsko, rusko, a na kraju i hrvatsko – doduše ne carstvo, već feudalnu monarhiju hrvatskih tajkuna. Sve je on to preživio – i Gaja Julija Cazara i Sulejmana Veličanstvenog i Karla Velikog i istu takvu Katarinu i Napoleona Malog (rastom) i Habsburgovce i Tuđmana, Pašalića, Granića, Sanadera, Polančeca, Rončevića, Bebića, Hebranga – sve ih je on preživio, rekoh, i samog bi Isusa da ga ovaj nije zeznuo, pa uskrsnuo. Eto kakav bi imamo živući arheološki spomeni, a stručnjaci se bave nekom tamo Domaslavom koja je propala samo zato jer nije bilo Šeksa da piše ustav za Gornji i Donji dom. Tad je on bio zauzet uspostavom Svetog Rimskog carstva, točnije pisao je ustav Otonu Prvom.
Liga 1
Kreće proljetni dio Hrvatske nogometne lige. U međuvremenu je to prestala biti Liga 16, jer Karlovac, Šibenik i Varaždin nisu zatvorili financijsku konstrukciju, pa je ostalo njih sretnih 13. Dugo su trajali prijepori koliko HNL mora brojati klubova. Neki su bili za 12, Štimac za 48, a moja malenkost bi sada predložila novi sustav. To bi bila Liga 1. U njoj bi samo nastupao Mamić na press konferencijama. Ionako se u zadnjih 147 godina otkako je Hajduk zadnji put bio prvak zna tko je najbolji i to već nakon dva kola. Ovako se samo komplicira situacija. Recimo, igrači Rijeke u nedjelju trebaju igrati protiv Osijeka, a ne znaju hoće li ovi biti suspendirani ili ne. Njihove žene pak za to vrijeme ne znaju hoće li napuniti deset punjenih paprika ili samo pet. Hoće li njihpov muž ići u Osijek ili će biti na nedjeljnom ručku. Kažem, bezvezne komplikacije, a nogomet je u Hrvatskoj, da parafriziran Linekera, igra u kojoj ne znaš hoće li momčadi uopće nastupiti ili ne, a pobjednik je uvijek Dinamo.
Za Sabor Špremni
Kukuriku koalicija uspjela je održati i neko predizborno obećanje. Omogućili su tako prosvjedovanje na Markovu trgu, ali samo za 250 ljudi. Prosvjedi moraju biti najavljeni 10 dana prije. Samo nije to problem, već ta sićušna brojka. Jest da Hrvati nisu neki prosvjedni narod, ali s obzirom da je svakim danom sve gore i gore, čini se da bi se mogli ozbiljno početi baviti rekreativnim urlikanjem parola. Samo kako do ulaznica, kako biti među tih 250 odabranih. Možda bi Vlada mogla na svojim web stranicama po uzoru na UEFA-u izvlačiti sretne dobitnike. Čak mislim da je to vrlo dobra ideja. Hrvati su uvijek voljeli igre na sreću, a sada ni za to nemaju para. Ovdje ako dobiju ipak se mogu zabaviti. Recimo, otići gore u srce hrvatske poezije (vidi Rošin i Bebić), pa priložiti kulturnoj ostavštini i svoj mali obol. Naprimjer: „Mirela Holy, Mirela Holy, zašto te pišulinac za narod boli, a priroda se voli“. Jeda će na to dobaciti dosjetku o nastupu darkerske ministrice u reklami za sok: „Tko voće voli, neka pije Đoli, kaže vam vaša ministrica Holy“. Ili recimo poljoprivredna poezija „Došao Tihomir Jakovina, glasno otišla gotovina!“ Ili recimo ljubomorna poezija „Samo štedi ministre Bauk, dabogda ti svaki dan auto dignuo pauk“. Ili recimo GUP poezija: „Zakon o legalizaciji nekretnina nabij si u pak, ministre Vrdoljak“. Ili recimo o prvom potpredsjedniku Vlade. Tu bi pomogao Štulić: „A šta da radim(ir) kada dobijem otkaz“! Milanoviću naravno: „Evo Zorana, evo dana, samo gdje je hrana!“ Malo igre riječi: „Komadina Zlatko, zašto nam komadaš obiteljsko zlato!“ Za Linića naravno: „Mirko pazi PDV! Hvala Slavko!“ Za Vesnu Pusić bi se iz zezancije mogao podignuti transparent EU Pussyć. Na kraju bi lijevo krilo Markova trga moglo skandirati Za Sabor, a onda mu desno krilo odgovarati Špremni, pa opet lijevo Boris, desno Špremni, lijevo Borimo se za mirovine, desno Špremni...
Saborsko uprknuće
Jerko Rošin objavio je zbirku poeziju Uprknuće (prijevod Ulaženje u šupak) čiji je nastanak inspirirao Sabor. Rošin, mada ni on sam nije svetac, u jednom je ostao principijelan – uz Sanadera do kraja. Čitao sam neke pjesme i zaista nisu loše. Nije Rošin otkrio toplu vodu, ali kada na ovaj način progovori saborski zastupnik, onda je ipak barem malo intrigantno. I bivši predsjednik Sabora Luka Bebić najavio je objavljivanje saborske zbirke. On se uhvatio forme haikua. Svi se sjećamo onoga legendarnog Bebićovog haikua o zmiji i žabi. Do objavljivanja bih ja, ako dozvoljavate, priložio jedan haiku o Bebiću. Zove se Puknuće koalicije, a ide ovako:
Zima
Nedovoljno ruku
Ima
Ponuda i potražnja
Benzin bi do kraja godine, tvrde neki analitičari, mogao dosegnuti cijenu od 15 kuna po litri. To je kao zato, jer je iranska kriza iako krize tamo skoro uopće nema, ali to je neka druga tema. Iran, by the barrel, uopće nije među najvažnijim izvoznicima nafte. Pa kako onda to objasniti? Naravno nikako. Ekonomija je jedina struka koja je apstraktnija čak i od novinarstva. Ništa tu nikome nije jasno, a jasno je i zašto nikome ništa nije jasno – nema nikakvih zakonitosti i logike. Kakva ponuda, potražnja, krize, bakrači - cijene se u ekonomiji kroje od (špekulantskog) oka. Bi li logičnije bilo da cijena barela nafte skoči, jer te nafte kao nema još puno. Bi, i to puno logičnije nego zbog Irana. A opet nije tako. Recimo, ta majka svih ekonomskih bitaka - ponuda i potražnja. Zašto se u krizi artiklima ne spusti cijena, umjesto povećanja? Ah da, veći su troškovi proizvodnje. Ali opet nema potražnje. A ako nema potražnje, logično bi bilo da se potraži ta, kako se zove, potražnja. A ona bi se mogla potražiti jedino spuštanjem cijena kojih u stvarnosti nema ni za lijeka, ali ni za sve druge proizvode. Ekonomisti-nobelovci u isto vrijeme kažu da se jedino potrošnjom, znači potražnjom, može izaći iz krize. Tu se, jel' te, idealno uklapa ova nova cijena nafte. Realnija je i materijalnija kvantna fizika (iako tamo materije kao takve uopće nema), nego ekonomija.
Zna se
Nije mi jasno zašto mediji prenose izjave HDZ-ovih dužnosnika iz Sabora. Znam da je to profesionalno, ali opet. Mislim što god oni kažu ne veze s mozgom. Pa za većinu toga što sad govore, sami su krivi. Sad bih vam ovdje nešto prenio što oni govore, ali moj se um jednostavno isključi kad vidi nekog HDZ-ovca, pa tako uopće ne slušam što trkeljaju. Pitate se pa kako onda znam da govore nebuloze? Pa, zna se – nije li to slogan HDZ-a. Bolje je poslušati kakvog HDSSB-ovca. Oni su barem teatralni. Da ih stavite u kazalište, kultura bi se osovila na noge.
Versajski ugovori Ministarstva poljoprivrede
Ministar Zlatko Komadina završio je u bolnici zbog prevelikog stresa. I u ovom slučaju vidljivo je da na kladionicama ne 'pobjeđuju' favoriti. Naime u duelu 'Koji će prvi ministar podlegnuti pod pritiskom i završiti u bolnici ili napustiti funkciju?' bilo je ime Tihomira Jakovine, a koeficijent kraj njegova imena 1,10. Kladionica se kao i uvijek ravnala logikom: zna dobro što se saljaci sve spremni, pa čak i na okupaciju Slavonske avenije. Valjda jer ih je većina Slavonaca, pa im je logično da okupiraju baš Slavonsku. No Jakovina uza sav stres ne popušta. Ne da pare i ne da. Seljaci to ne mogu vjerovati. U povijesti su naučili, a svi znamo da je povijest učiteljica života, da kad nešto okupiraju ministar Čobanković potpiše Versajski ugovor u kojem penale plaćaju napadnuti, a ne oni koji svake godine dobiju sve više poticaja, a proizvode sve manje. Baš će zanimljivo biti vidjeti kako će se sve ovo odvijati. Svi znamo do čega su doveli Versajski ugovori – umjesto povećanja proizvodnje poljoprivrede, povećali su energetsku proizvodnju točnije plin.
Izvor: tiskano izdanje Objektiva, piše Maro Marušić
Kukuriku koalicija uspjela je održati i neko predizborno obećanje. Omogućili su tako prosvjedovanje na Markovu trgu, ali samo za 250 ljudi. Prosvjedi moraju biti najavljeni 10 dana prije. Samo nije to problem, već ta sićušna brojka. Jest da Hrvati nisu neki prosvjedni narod, ali s obzirom da je svakim danom sve gore i gore, čini se da bi se mogli ozbiljno početi baviti rekreativnim urlikanjem parola. Samo kako do ulaznica, kako biti među tih 250 odabranih. Možda bi Vlada mogla na svojim web stranicama po uzoru na UEFA-u izvlačiti sretne dobitnike. Čak mislim da je to vrlo dobra ideja. Hrvati su uvijek voljeli igre na sreću, a sada ni za to nemaju para. Ovdje ako dobiju ipak se mogu zabaviti. Recimo, otići gore u srce hrvatske poezije (vidi Rošin i Bebić), pa priložiti kulturnoj ostavštini i svoj mali obol. Naprimjer: „Mirela Holy, Mirela Holy, zašto te pišulinac za narod boli, a priroda se voli“. Jeda će na to dobaciti dosjetku o nastupu darkerske ministrice u reklami za sok: „Tko voće voli, neka pije Đoli, kaže vam vaša ministrica Holy“. Ili recimo poljoprivredna poezija „Došao Tihomir Jakovina, glasno otišla gotovina!“ Ili recimo ljubomorna poezija „Samo štedi ministre Bauk, dabogda ti svaki dan auto dignuo pauk“. Ili recimo GUP poezija: „Zakon o legalizaciji nekretnina nabij si u pak, ministre Vrdoljak“. Ili recimo o prvom potpredsjedniku Vlade. Tu bi pomogao Štulić: „A šta da radim(ir) kada dobijem otkaz“! Milanoviću naravno: „Evo Zorana, evo dana, samo gdje je hrana!“ Malo igre riječi: „Komadina Zlatko, zašto nam komadaš obiteljsko zlato!“ Za Linića naravno: „Mirko pazi PDV! Hvala Slavko!“ Za Vesnu Pusić bi se iz zezancije mogao podignuti transparent EU Pussyć. Na kraju bi lijevo krilo Markova trga moglo skandirati Za Sabor, a onda mu desno krilo odgovarati Špremni, pa opet lijevo Boris, desno Špremni, lijevo Borimo se za mirovine, desno Špremni...
Ante Kostelić Gips je u pravom smislu riječ all around player i trener. Čovjek je trenirao plivanje, rukomet, skijanje, a jedno se vrijeme sa svojim Fićom bavio i automobilističkim utrkama. Osim toga, često se nepozvan javlja za komentar raznih sportova. Svi znamo što je govorio o atletici o čemu je Pangea već pisala. Naravno da komentira i rukomet. Linu Červara je nazvao seronjom koji nije trebao napisati knjigu Od Učke do Olimpa, nego Od Kučke do Pimpeka HDZ-ovskog. Posljednji koji je osjetio vatru iz njegovih usta bio je, ni manje ni više, nego najbolji sportaš svijeta u prošloj godini Novak Đoković. Za njega je Gips rekao da se na Kopaoniku htio okušati u skijanju, ali kada je vidio kako je to samo komplicirano, okrenuo se pomalo pizdarijskom sportu kao što je tenis u kojem, prema njegovom mišljenju, svatko, tko uzme reketu u ruku, može uspjeti.
S obzirom na nevjerojatno Kostelićevo sportsko iskustvo, Pangea ga je odlučila pozvati u goste i dati mu papirić s nazivima raznoraznih sportova koje će Gips, kao vrhovni sportski autoritet, detaljno opisati kako bi i naši čitatelji lakše spoznali koji je sport vrjedniji od drugog. Eksluzivno vam donosimo njegove zapise:
Atletika – pet, šest njih uđu u nekakvo finale, malo skoče ili malo bace ili malo trče, malo prestupe, ni ne oznoje se. Atletski desetoboj? Ma dajte molim vas, što je jedan desetoboj prema skijaškoj super kombinaciji. Ej razumijete vi da se na spustu leti 120 na sat, a Bolt kao najbrži na svijetu nije u stanju uhvatiti ni 40. Moj Fićo od prije 35 godina uhvatio bi Bolta k'o od šale, ali ne bi spustaša.
Boks – Je li ono taj sport zovu plemenitom vještinom? Sad ću vam ja objasnit zašto je to plemenita vještina. Dva polugola debila naganjaju se u ringu i jedan drugom lome zube. Onda umjesto normalnih zubiju stave plemeniti metal – zlato ili platinu. Eto samo zato je to plemenita vještina.
Curling – Krr, šta? Šta je to pobogu? Kažete olimpijski sport? Ozbiljno, onda znači da je na olimpijadi. Boćanje na ledu? Ma dajte, molim vas, nisam došao u vašu redakciju da me zajebavate.
Dizanje utega – Reći ću vam iskreno. Meni se gadi da moja Janica ulazi u istu rečenicu s Nikolajem Pešalovom. Ono kao oni su olimpijski pobjednici. Moja Janica je da bi bila olimpijski pobjednik trenirala, ej, krvavo trenirala. A ovaj došao pješke na nekakvu pozornicu, uzeo nekakav štap koji sa strane ima neke gume, šta li je to, digao te gume u zrak skupa sa štapom i dobio zlatnu olimpijsku medalju. Dignuo je moj vulkanizer gume s mog Fića milijun puta i nikad nije dobio zlatnu olimpijsku medalju.
Džudo – Dva lika obučena u medicinske kute, stoje nasuprot jedan drugom i onda nešto naprave. Pojma mi nemamo što oni to rade, a sudac kaže da je to koka. Kakva koka, matere ti, nema tu lijepe žene (a bogami ni droge), nego dva ružna majušna, mršava žuća. Onda oni opet tako stoje neko vrijeme, pa se kao nešto uhvate za ruke, valjda se rukuju, što li već, a sudac dosudi yuko. Nevjerojatno, za pratiti taj sport, moraš imati japanski rječnik.
Formula 1 – Joj, ali se i to ubraja u sport? Kakav je to sport koji moraš pratiti s čepićima za uši. Ne samo uživo, nego i umrtvo tojest doma. Manje mi smeta kad moja Marica usisava, nego kad je Formula 1 na televiziji. Ne znam što bih vam dalje o tome rekao, zaista ne znam detalje, ne mogu to pratit, bučno je brate.
Gimnastika – Nije mi jasno zašto se taj sport održava u dvorani. Eno ima u Maksimiru, točno u sredini zoološkog vrta, pravi teren za to. A znate kakvi su tamo ti gimnastičari? Ima jedan natjecatelj, čini mi se da se zove čimpanza, inače je reprezentativac Mozambika, što li samo on radi. Bolji je od ovog našeg Filipa Ude, Uda, kako se zove, tisuću puta. Nego to se ne zna jer Filip Uda nema muda otići u Maksimir i natjecati se s znalcima. Taj mi je sport, moram priznat, prilično ok. Možda čak i najbolji iza skijanja. Nekad natjecateljima znam dobaciti i koricu kruha ili bananu. Zaista ih cijenim.
Hokej – Jao toga sporta. Cijelo vrijeme su pognuti, k'o da prose. Znate kako je meni, Ivici i Janici bilo teško. Kao nacističkim vojnicima u Staljingradu. Pa opet nismo pognuti išli po stazama i prosili. Nego uspravno. Bilo je dovoljno samo malo špeka.
Jedrenje – Pođem ja često na Mljet s mojom djecom. Treniramo mi tamo, ja ih bacam sa stijena od 30 metra, a ispod prolaze te jedrilice. Gledam ja te jedriličare i mislim se da zašto su oni optimisti – to im piše na brodovima. Pa neće im valjda riba uskočiti u jedrilicu bez mreže...A pitate me za jedrenje kao sport? A to je kao sport?
Kajak/kanu na divljim/mirnim vodama – Čekajte ne razumijem. Je li to sport kajak ili kanu ili na divljim ili na mirnim vodama? Razne varijacije, kažete? Pa tko bi to popamtio, prati li to itko uopće? Ima i slalom? Sad me zajebavate. Dobro da niste tolike šaljivdžije da mi kažete da ima i super kombinacija.
Košarka – To je tek glup sport. Za uspjet u tom sportu trebaš samo imati neki hormonalni poremećaj. Ali ne ovaj u Messija, nego obratni. Eno onoga Ćun Ćun Ćina iz Kine što igra u onom NBA-u. Ništa čovjek ne zna, samo je narastao. Da se košarka igrala prije tisuću godina kada su Kinezi bili mali, tko bi čuo za tog Čun Kun Šeka. Garantiram vam da bi mu poglavar dinastije Ming rekao: 'Yao sinko, baš me pogodila ta tvoja visina, treba to izliječiti. Samuraju Yung Lo skrati malo glavu ovome da bude barem malo normalan.'
Konjički sportovi – E to mi tek nije jasno. Eno onaj naš Šimleša, ne onaj što trkelja o ljubavi, nego Ante kao ja, e, on. Taj Šimleša se vodi kao višestruki prvak Hrvatske u preponskom jahanju. Pa nije li i vama logično da je njegov konj višestruki prvak Hrvatske, a ne on? To je isto kao da kažete da je Veliki kristalni globus osvojila Fischer skija, a ne moj sin, razumijete?
Mačevanje – tu su zaista glupa pravila, isto kao u džudu. Pojma nemaš što se događa. U pravom mačevanju, eno baš sam sinoć gledao premijeru na RTL-u Princ Valijant, uvijek bude krvi. I to u gubitnika. Princ Valijant je njega malo s mačem sak-sak i on pao na zemlju. Ovdje su uvijek na nogama, i poraženi i izgubljeni.
Nogomet – jako nepravedan sport kao i većina ekipnih. U ekipnom sportu te ako si loš uvijek može netko pokriti, a tko će te pokriti u skijanju osim Hitna dekom ako izletiš sa spusta. Da je skijanje recimo ekipni sport čak bi i jedan totalni autsajder poput Dalibora Šamšala bio olimpijski prvak. A ovako kako je, drugi lauf se uvijek mora odgoditi za koju minutu kako bi Šamšal stigao do cilja.
Odbojka – čista sreća. Opališ loptu i ako uđe, uđe. Znate ono kad su Joza Gašpara pitali da prokomentira eurogol koji je zabio Marijanu Mrmiću: 'Ja opalio, ona ušla.' Eto takav je sport odbojka.
Plivanje - Pođem ja često na Mljet s mojom djecom. Treniramo mi tamo, ja ih bacam sa stijena od 30 metra, a ispod plivaju ti plivači. Gledam ja ta zamahivanja i mlataranja s rukama i mislim se nije valjda da se nadaju da će ovako uhvatiti ribu. A pitate me za plivanje kao sport? Ah oprostite, zaboravio sam da sam i to trenirao. Tko će to sve popamtiti. Nemam ništa pametno reći o tom sportu, jer da imam, ili ja ili moja djeca bili bi olimpijski prvaci.
Rukomet – iskreno, najbolji sport poslije skijanja, bolji i od gimnastike. Samo ne ovaj danas, nego onda kad sam ja igrao i trenirao. Ne znaju treneri danas radit. Neću se sad hvalit da sam na jednoj utakmici za francuski ASHC "Cannes" ja sam s moje dvije ruke, ustvari samo jednom, desnom, postigao sva 24 gola. Ej, a danas spominju Balića kao nekog maestra Mozarta. Kad je on postigao sve golove za svoju ekipu? Nikad. Nije ni neki tehnički igrač, stalno gubi lopte. Ali nije on kriv, nego trener koji ga nije naučio. A tko će ga naučiti. Da možda neće onaj Frutolino Červar? Ja kad sam trenirao Trešnjevku, na pripremama sam rekao igračicama: Trčite sad na ono brdo i dodavajte se loptom. Kome ispadne ide po nju. A lopta bi se otkotrljala niz cijelo brdo. Zato su igračice bile jako koncentrirane, i te smo godine imali najmanje izgubljenih lopti od svih momčadi u ligi. Osim toga, danas rukomet može igrati svatko pa i narkomani. Eno onoga Srbina Stanića. Šmrkao čovjek kokain cijeli život, a sad je najbolji svjetski vratar. Eto kako se taj sport srozao. Nije bilo u moje vrijeme toga, samo najbolji su uspjevali. Ja kad sam došao u Nurnberg kao trener, izbacio sam iz ekipe ženu predsjednika kluba. Odmah potom, on je izbacio mene. Ma to sad nije bitno, razumijete što hoću reći...
Strijeličarstvo – Uh da mi je s onim tutumom Joškom Vlašićem poći malo u prirodu odigrati ovoga sporta. Pogodio bi ga usred onog brka seljačkog. Jel' da da je seljak? Tko danas nosi brkove osim Turaka, eno čak se i onaj Niko Bulić obrio. Nećete se vi toga sjećati, ali jedan je crnogorski komentator rekao vrlo dobar komentar o brkatima: 'Evo poštovani gledaoci i sami ste se mogli uvjeriti da na tribinama istanbulskog stadiona brkove nemaju samo policijski psi.'
Skijanje - “Odlazim iz rukometa. O meni neće odlučivati neznalice i nesposobnjakovići. Trenirat ću svoju djecu koja će me slušati i pokazati što vrijedi Gips. Bavit ćemo se skijanjem jer o uspjesima neće odlučivati suci i šarlatani, nego štoperica i egzaktni rezultati. Neće više drugi procjenjivati valjam li ili ne, sam ću kreirati uspjeh svoje djece. I to zato što u rukometu uvijek imate nekog ‘Gopca’ koji vama gospodari. Možete ga se riješiti jedino da ga ubijete, zatučete, fizički likvidirate. Autoritet si kod nas u momčadskim sportovima možete stvoriti jedino po južnoameričkom receptu: da sve protivnike pobijete, a prepreke sravnite sa zemljom.“
Šah – jebo sport gdje ne možeš ozlijediti koljeno i slomiti ruku, nogu. Ne zovu mene bezveze Gips. Sport nije da se misli. Za Janicu sam uvijek govorio da je rođena sportašica, jednostavna, čvrsta i stabilna djevojka koja se ne opterećuje suvišnim pitanjima te da se lako koncentrira samo na sport. Kao roditelj bio sam sretan što je Ivica načitan mladić, pjesnička duša, sklon filozofskim promišljanjima, glazbi. No kao trener znao sam da to nisu poželjne kvalitete za vrhunske sportaše. Stoga sam bio sumnjičaviji prema Ivičinim sportskim dosezima, to više što sam znao da mi je Ivica strašno nalik i da mu se uvijek mota sto stvari po glavi. Shvatili ste što sam htio reći. Za uspjet u sportu, moraš ne mislit. Zato šah nije sport.
Tekvando – Tek-van- što?
Tenis – sport koji može bilo tko igrati. Peruanac, Čileanac, Ganac, stranac.
Tenis, stolni – sport koji pogotovo bilo tko može igrati. Kinezi su pravi dokaz. Svi ga igraju.
Triatlon – evo lijepo ću vam metaforički reći što mislim o tom sportu i naravno usporediti ga sa skijanjem. Pazite, taj sport se sastoji od dva sata plivanja, dva sata vožnje biciklom i tri sata trčanja – sve skupa oni najbolji prođu stazu bez stajanja za otprilike 7, 8 sati. U skijanju vi prođete stazu za otrpilike 1 minut. Nema tu vremena za pogreške, svaka se stotinka broji. A ovi u triatlonu nastupaju cijeli dan, pa normalno da greške ne utječu na konačni rezultat. Tako recimo kada prelazite s plivanja na vožnju biciklom, možete komotno sjesti i šnjurati teniske, uopće vam špigete ne moraju biti postavljene. Ne treba biti brz, ima cijeli dan do cilja. A u skijanju, hop – i gotovo.
Vaterpolo – jebo sport u kojem ti je voda do grla. Imaš osjećaj da to nije sport, nego New Orleans poslije Katrine.
Veslanje – neki misle da je to zahtijevan sport, ali dajte ljudi, nisam ja vesla sisao, pa da povjerujem u te nebuloze. Veslanje je slično mačevanju, ustvari onomu što sam već rekao. Pravi veslači su bili robovi na rimskim galijama. Nije tu bilo 1500 metara pa onda odmor. Znate kako ovi naši Boraske i Skelini pušu kad dođu u cilj. Trese se jezero od njihovih puhanja, a onaj rimski rob bi veslao Mediteranom uzduž i poprijeko i to vezan lancima. Vezao bi ja Skeline lancima, pa da vidiš. Gadi mi se da su i oni nosioci olimpijske medalje kao i moji Ivica i Janica, a uopće je ne zaslužuju. Ma nijedan veslač ne zaslužuje ništa osim vrhunskog vojskovođu.
U gornjim desnim rašljama je kalendar. Prastari brojač vremena. Sastoji se od 365 dana (ne uvijek!) koji su podijeljeni na 12 neidentičnih mjeseci. Kako pišeš blog tj. na koji datum pišeš, tako pri objavi posta vidljivo potamni taj dan u kalendaru. Slova na kalendaru P U S su skraćenice, ustvari prva slova pojedinih naziva dana u tjednu. Npr. ponedjeljak, utorak, itd. Poviše opisanog kalendara je slika majčice prazemlje, povrh koje (mrvičicu ulijevo) piše velikim štampanim slovima PANGEA, i to na jedan vrlo neupadljiv i ružan način, iz čega proizlazi da autor bloga nije na ti s Dreamweaverom i inim pomagalima pri dizajnu istog. Ispod opisanog kalendara su napisani nazivi pojedinih mjeseci i to hrvatskim standardnim jezikom, u kojem ne smije biti opozivanja na nevoljene anglikanizme i srbizme. Oni su napisani, i to na način, kronološki obrnuto od tijeka vremena, kojim, u normalnim prilikama, putuju. U zagradama, iza naziva mjeseca, je broj, prikazno uokviren okruglim zagradama. Taj broj, govori o broju napisanih postova tijekom jednog mjeseca, npr. ako je autor bloga napisao 13 (trinaest) postova u tom mjesecu, taj će se identični broj pojaviti u zagradama istog. Ispod naziva mjeseci je napisano komentari da i ne, što bi značilo kada upalimo komentare da će se na ekranu isti pojaviti, dok ne, znači da će se ugasiti. To se da usporediti sa daljinskim upravljačem, koji se svakodnevno koristi pri uporabi televizora. Zatim dolazimo do ključne stavke opisa ovoga bloga, a to je opis bloga. Taj opis, kako mu i sam nominativ jednine kazuje, opisuje ovaj blog poradi lakšega kretanja istim, ali i zbog etičkih razloga, da se ne dogodi gubitak orijentacije, koji proizlazi iz kretanja njime, te povratak u stvarnost s elementima depersonalizacije. Nadalje, tu su linkovi koji se smiju koristiti, ali samo na vlastitu odgovornost, jer u nekim situacijama može doći do promjene korijena riječi, pa ćete dobiti linč (i to ne Dejvid) umjesto link. U sredini je, zna se što je u sredini, tu su daljne upute bespotrebne. Na lijevoj strani, od gornjih lijevih rašlji pa sve do beskonačnosti, je praznina i to potpuno prazna kako i samo bivstvo te imenice zaključuje, kao i arhiva na samom dnu. Tek klikom lijeve strane miša na riječ arhiva, dolazi do metamorfoze arhive iz pluskvamperfekta u prezent, pojavljivanjem sinonimnog sadržaja opisanog ovdje, ali uz malu preinaku, a riječ je o sredini, a zna se što je u sredini, tu su daljne upute bespotrebne. Sex, drugs and you tube.
O točnim promjenama, kao i kretanjima te nabijanjima tektonskih ploča međusobno, te seizmičkim gibanjima u Mohorovičićevom diskontinuietetu, a sve zbog točnog uvida u stanje PANGEE, možete me obavještavati na marole.pangea@gmail.com
